INFINITO
PRESENTE
invenire
PASSATO
avere invenutoINDICATIVO
PRESENTE
io
invengo
tu
invieni
lui
inviene
noi
inveniamo
voi
invenite
loro
invengono
IMPERFETTO
io
invenivo
tu
invenivi
lui
inveniva
noi
invenivamo
voi
invenivate
loro
invenivano
FUTURO
io
inverrò
tu
inverrai
lui
inverrà
noi
inverremo
voi
inverrete
loro
inverranno
PASSATO REMOTO
io
invenni
tu
invenisti
lui
invenne
noi
invenimmo
voi
inveniste
loro
invennero
PASSATO PROSSIMO
io
ho invenuto
tu
hai invenuto
lui
ha invenuto
noi
abbiamo invenuto
voi
avete invenuto
loro
hanno invenuto
FUTURO ANTERIORE
io
avrò invenuto
tu
avrai invenuto
lui
avrà invenuto
noi
avremo invenuto
voi
avrete invenuto
loro
avranno invenuto
TRAPASSATO PROSSIMO
io
avevo invenuto
tu
avevi invenuto
lui
aveva invenuto
noi
avevamo invenuto
voi
avevate invenuto
loro
avevano invenuto
TRAPASSATO REMOTO
io
ebbi invenuto
tu
avesti invenuto
lui
ebbe invenuto
noi
avemmo invenuto
voi
aveste invenuto
loro
ebbero invenuto
CONGIUNTIVO
PRESENTE
io
invenga
tu
invenga
lui
invenga
noi
inveniamo
voi
inveniate
loro
invengano
IMPERFETTO
io
invenissi
tu
invenissi
lui
invenisse
noi
invenissimo
voi
inveniste
loro
invenissero
CONGIUNTIVO PASSATO
io
abbia invenuto
tu
abbia invenuto
lui
abbia invenuto
noi
abbiamo invenuto
voi
abbiate invenuto
loro
abbiano invenuto
CONGIUNTIVO TRAPASSATO
io
avessi invenuto
tu
avessi invenuto
lui
avesse invenuto
noi
avessimo invenuto
voi
aveste invenuto
loro
avessero invenuto
CONDIZIONALE
PRESENTE
io
inverrei
tu
inverresti
lui
inverrebbe
noi
inverremmo
voi
inverreste
loro
inverrebbero
PASSATO
io
avrei invenuto
tu
avresti invenuto
lui
avrebbe invenuto
noi
avremmo invenuto
voi
avreste invenuto
loro
avrebbero invenuto
IMPERATIVO
PRESENTE
- - -
invieni
(tu)
invenga
(lui)
inveniamo
(noi)
invenite
(voi)
invengano
(loro)
GERUNDIO
PRESENTE
invenendo
PASSATO
avendo invenuto
PARTICIPIO
PRESENTE
invenente
PASSATO
invenuto
découvrir